Mr. Đermana Šeta, dugogodišnja saradnica i predsjednica skupštine CEI Nahla, te članica Upravnog odbora Centra za napredne studije, koordinirala je istraživački tim Evropske mreže protiv rasizma (ENAR) prilikom izrade studije “Zaboravljene žene: utjecaj islamofobije na muslimanke”. Donosimo glavne zaključke ovog istraživanja.
Muslimanke se suočavaju s istim nejednakostima i neravnopravnošću pri zapošljavanju kao i druge žene, kao i s istim oblicima verbalnog i fizičkog nasilja, ali kod njih imamo i dodatni spoj faktora koji tome pridonose: religija i/ili etnička pripadnost. Međutim, veoma malo je urađeno na polju prikupljanja sveobuhvatnih i cjelovitih podataka, kao i rješavanja ovog intersekcijskog oblika rasizma.
Ovo je zaključak nove studije Evropske mreže protiv rasizma (European Network Against Racism) “Zaboravljene žene: utjecaj islamofobije na muslimanke“, koja je obuhvatila 8 evropskih zemalja: Belgiju, Dansku, Francusku, Njemačku, Italiju, Holandiju, Švedsku i Veliku Britaniju kako bi se dobila slika o situaciji i položaju muslimanki u Evropskoj uniji. Istraživanje provedeno u periodu od decembra 2014. do januara 2016. godine bazirano je na analiziranju već objavljenih podataka i istraživanja, fokus grupama (uključujući i nacionalne okrugle stolove) i intervjuima.
Ovaj projekt, kroz jedinstven i inovativan zajednički napor antirasističkih (ENAR) i feminističkih pokreta, ključni je korak u strategiji zagovaranja koja ima za cilj da zemlje članice Evropske unije usvoje specifične nacionalne strategije u borbi protiv islamofobije i ukaže na potrebu poboljšanja implementacije i provedbe EU zakona o jednakosti.
Koordinatorica istraživačkog tima tokom izrade studije bila je mr. Đermana Šeta, predsjednica skupštine Centra za edukaciju i istraživanje “Nahla” i prva voditeljica Nahlinog istraživačkog odjela. Magistrirala je interdisciplinarne religijske studije na CIPS-u Univerziteta u Sarajevu (u saradnji s univerzitetima u Arizoni, Oslu i Kopenhagenu). Predsjednica je Komisije za slobodu vjere Rijaseta Islamske zajednice u BiH i članica Centra za napredne studije. (Ko)autorica je brojnih publikacija/knjiga/članaka o ženama, religiji i ljudskim pravima. Trenutno radi na izradi doktorskog rada koji se bavi ženskim muslimanskim identitetom u socijalizmu/komunizmu.
Glavni ciljevi i ključni rezultati istraživanja
Ciljevi:
Dokumentovati nesrazmjeran utjecaj islamofobije na žene;
Osigurati analizu kako bi se poboljšala primjena zakona o jednakosti u slučajevima diskriminacije muslimanki;
Prikazati stereotipe o muslimankama i promovirati pozitivne poruke;
Razviti partnerstvo između različitih grupa i uspostaviti saradnju antirasističkih i feminističkih pokreta, kako bi se bolje riješila intersekcijska diskriminacija koja pogađa muslimanke (spol, rasa, društvena klasa i religija);
Na osnovu rezultata istraživanja dati preporuke na evropskom i nacionalnom nivou.
Muslimanke se suočavaju s istim nejednakostima kao i i sve žene, ali su kod njih uključeni i dodatni faktori: percipirana ili stvarana etnička pripadnost, religija, nacionalna pripadnost, društvena klasa, itd. One čine raznoliku grupu žena u zemljama uključenim u istraživanje. Većina zemalja ne prepoznaje i sistematično ne razvrstava podatke o diskriminaciji po vjerskoj i rasnoj osnovi (osim Velike Britanije). Nedostatak podataka o povredi zakona o jednakosti i nerazvrstane pritužbe na diskriminaciju na osnovu nacije/religije/spola bili su glavne prepreke prilikom provedbe istraživanja, a to su također i faktori koji doprinose produžavanju gledanja na muslimane kao strance u evropskim zemljama. Također, postoje poteškoće u evidentiranju intersekcijske diskriminacije. Povezanost između nacionalnosti i vjerske pripadnosti je teško odrediti i često rezultira problematičnim procjenama, tim prije što diskriminaciju uzrokuje percepcija počinioca. Pored toga, veliki broj slučajeva diskriminacije i zločina iz mržnje ostaju neprijavljeni. Nedostatak povjerenja u policiju i pravna tijela, strah od reviktimizacije i internalizacije normalnosti nasilja sprečava muslimanke da prijave slučajeve vlastima.
Od ukupnog broja stanovništva u zemljama u kojima je provedeno istraživanje muslimani čine: 8% u Francuskoj, 6% u Holandiji, 6% u Belgiji, 5% u Njemačkoj, 4,9% u Švedskoj, 4,5% u Velikoj Britaniji, 4,2% u Danskoj, 2,8% u Italiji.
Stereotipna slika muslimanki u javnom diskursu: plodno tlo za diskriminaciju i nasilje
Neki mediji često prikazuju stereotipan, binarni prikaz muslimanki bilo kao potlačenih ili kao opasnih. U svim zemljama, većina vijesti vezanih za muslimanke odnosi se na povredu prava žena i ne uzimaju u obzir muslimanke kao raznoliku, različitu i heterogenu grupu, što samo doprinosi izgradnji negativnih stereotipa. Slike muslimanki, posebno muslimanki koje nose vjersku odjeću, često se koriste u vijestima koje govore o islamu kao o problemu.
Neki politički diskursi tvrde da postoji neusklađenost nekih izraza/manifestacija islama s „evropskim vrijednostima“. Muslimanke se percipiraju kao homogena grupa koja podržava porodično nasilje i terorizam, homofobiju, rodnu nejednakost, tradicionalne rodne uloge itd. To ima utjecaj na njihovo prepoznavanje kao potencijalnih žrtava diskriminacije i nasilja, što ponekad čine i sudovi i tijela za provedbu zakona koji su skloni utjecajima društvenih stereotipa.
Istraživanja javnog mnjenja pokazuju postojanje takvih stereotipnih viđenja muslimanki. Izvještaji pokazuju da se predrasude i stereotipne predstave o muslimankama šire putem medija i javnog diskursa, uključujući i neke političare. Ovaj negativan prikaz muslimanki u medijima i političkom diskursu također doprinosi stvaranju plodnog tla za diskriminaciju i nasilje.
64% britanske populacije navelo je da su njihovi glavni izvori informacija o islamu mediji.
U Francuskoj, 79% stanovništva smatra da je marama problem za zajednički život (‘vivre-ensemble’).
U Švedskoj, 64,4% stanovništva vjeruje da su muslimanke potlačene.
Stanje i diskriminacija pri zapošljavanju: dodatne prepreke ako ste žena, a pri tom muslimanka
Diskriminacija se dešava kako u dobijanju stručnog usavršavanja, tako i pri zapošljavanja i na radnom mjestu. Muslimanke su predmet tri vrste diskriminacije pri zapošljavanju: spolne, etničke i vjerske diskriminacije. U svim zemljama (u kojima je vršeno istraživanje), muslimanke se suočavaju s višestrukom diskriminacijom – na osnovu spola, etničke pripadnosti i/ili po vjerskoj osnovi. Zbog nedostatka podataka, teškoća i problema u prijavi diskriminacije na nekoliko osnova i neusklađenosti propisa o jednakosti u nekim zemljama, često je teško shvatiti ulogu različitih razloga u nastanku diskriminacije. Međutim, neke studije uključujući ispitivanja CV-ijeva i istraživanja viktimizacije nude dokaze o intersekcijskoj diskriminaciji s kojom se suočavaju muslimanke, naročito prilikom zapošljavanja. Pokazalo se da je intersekcijska diskriminacija glavni oblik diskriminacije s kojom se suočavaju muslimanke. U nekim zemljama podaci pokazuju da su crnkinje muslimanke posebno pogođene višestrukom diskriminacijom. (Diskriminacija obuhvata višestruku, dvostruku i intersekcijsku diskriminaciju. Intersekcijska diskriminacija je vrsta višestruke diskriminacije u kojoj se višestruki identiteti pojedinca međusobno isprepliću tako da se ne mogu posmatrati izdvojeno.)
Diskriminacija na tržištu rada često je povezana s percepcijom „muslimanstva“, a pogotovo odjeće muslimanki.
Na primjer, u Velikoj Britaniji 12,5% Pakistanki postavljeno je pitanje o bračnim i porodičnim planovima na razgovorima za posao, dok je 3,3% bjelkinja postavljeno takvo pitanje, odnosno gotovo 4 puta manje. U Njemačkoj, 18% kompanija pozvalo je na razgovor za posao aplikante s imenima koja zvuče kao njemačka, dok je samo 13% od pozvanih aplikanata imalo ime s turskim prizvukom. Samo 3% kompanija pozvalo je na razgovor za posao muslimanke s maramom koje su imale fotografiju u svom životopisu. U Belgiji, 44% poslodavaca se slažu da nošenje marame ima negativan utjecaj na izbor kandidata. U Velikoj Britaniji, 50% ispitanica koje nose hidžab smatra da su „propustile dobre profesionalne prilike zbog vjerske diskriminacije i da je nošenje hidžaba bilo presudni faktor u tome.“
Marama je dodatna prepreka u pronalasku i zadržavanju posla.
Muslimanke često razvijaju strategije izbjegavanja kako ne bi došle u situaciju da budu meta diskriminacije. Ograničavanje izbora (neophodna „nevidljivost“, bez kontakta s klijentima, alternativni profesionalni izbori, itd.) su često izvor frustracije i patnje. Neke žene potraže prilike u svojim religijskim ili etničkim zajednicama kako bi pronašle barem neko profesionalno ispunjenje i prihvatanje ili pokrenule vlastite biznise, dok druge pribjegnu skidanju marame, što predstavlja tešku ličnu odluku.
Zakonski okvir koji se odnosi na diskriminaciju na tržištu rada teoretski je sasvim solidan. Međutim, on se ne primjenjuje dosljedno, posebno zbog nacionalnih i regionalnih propisa i regulativa (koji su ponekad i opće zabrane) i praksi nekih zemalja EU koje imaju tendenciju da isključe muslimanke s tržišta rada zbog rastućeg uskog tumačenja „sekularizma“ i „neutralnosti“ u javnom sektoru. Ove propise i regulative sve više koriste neki domaći sudovi kako bi podržali zabranu vjerskih simbola i u privatnom sektoru, ističući pri tom percepciju javnosti i zahtjeve neutralnosti kao argumente, što može dovesti do indirektne diskriminacije, a takvi argumenti se ne mogu smatrati validnim prema evropskim i međunarodnim zakonima.
„Na pitanje poslodavca zašto sam počela da nosim maramu odgovorila sam da ona neće utjecati na kvalitet mog rada. ‘I dalje sam ja ista Sahar, i radiću na isti način kao i ranije.’ Na šta je on odgovorio da će sada ljudi, klijenti, vidjeti da sam ja muslimanka. ‘Da’, odgovorila sam joj, ‘ali ja sam uvijek i bila muslimanka.’“Poslodavac je raskinuo radni ugovor s njom.
(dvadesetdvogodišnja žena afganistansko-holandskog porijekla u Holandiji)
Nasilje nad ženama, zločin iz mržnje i govor mržnje: muslimanke na raskrsnici nasilja
Muslimanke su glavna meta napada izazvanih islamofobijom, pogotovo ako nose maramu. U većini zemalja, muslimanke su češće žrtve zločina iz mržnje i govora mržnje od muškaraca muslimana. Muslimanke su meta prijetnji i govora mržnje, nasilja i napada, kao i govora mržnje u online prostoru.
Naprimjer, u Holandiji, preko 90% žrtava napada i incidenata uzrokovanih islamofobijom prijavljenih u 2015. organizaciji „Prijavi islamofobiju“ (Meld Islamofobie) su bile muslimanke. U Francuskoj, 81,5% meta islamofobičnih napada koje je registrovao Collective Against Islamophobia u 2014. su bile žene, od kojih su većina nosile vidljivo religijsko obilježje. Tell MAMA u Velikoj Britaniji izvještava da su 54% offline žrtava prijetnji i verbalnog zlostavljanja i malteretiranja bile žene.
Verbalno i fizičko nasilje često idu jedno s drugim, kao i rasističke i seksističke uvrede i napadi. Nasilje nad muslimankama uglavnom se dešava u javnom prostoru kao što je javni prevoz, ulica, trgovine ili radno mjesto. Najčešći zločini su bili vrijeđanje, pljuvanje na žene koje nose hidžab i/ili povlačenje i trganje njihove odeće. Počinioci su uglavnom bili muškarci koje žrtve nisu poznavale.
Online napadi mržnje su u porastu, i predstavljaju značajan problem na online društvenim platformama, naročito na Facebooku i Twitteru, gdje su verbalno nasilje i govor mržnje najčešći incidenti. Također, pojedinci, korisnici Facebooka i Twittera direktno napadaju muslimane korisnike, često pri tom izdvajajući muslimanke.
Zakoni o krivičnim djelima počinjenim iz mržnje generalno pružaju solidnu zaštitu od napada, maltretiranja i zlostavljanja na osnovu nečije vjere ili nacionalnosti. Ipak, spol nije uključen kao mogući uzrok djela/incidenata počinjenih iz mržnje, budući da nasilje nad ženama obično nije uključeno u zakone o krivičnim djelima počinjenim iz mržnje.
„Muslimanke su meta diskriminacije i nasilja zato što su žene i zato što su muslimanke, ali ništa nije urađeno kako bi se riješila višestruka diskriminacija s kojom se suočavaju“, rekla je predsjednica ENAR-a Sarah Isal. „Ako se Evropska unija stvarno zalaže za rodnu ravnopravnost onda sebi ne može dopustiti da se muslimanke isključe i zaborave. Zakoni Evropske unije o zabrani diskriminacije pri zapošljavanju i o krivičnim djelima počinjenim iz mržnje moraju efektivno zaštititi i njih.”
Glavne preporuke
Evropska komisija treba pokrenuti prekršajni postupak na osnovu EU direktive o jednakosti pri zapošljavanju u slučajevima kad postoji sistemska diskriminacija pri zapošljavanju na osnovu vjere i vjerovanja. Razmotriti pokretanje prekršajnog postupka na osnovu direktive o rasnoj jednakosti u slučajevima gdje je ovakva sistemska diskriminacija povezana sa striktnom „rasnom“ viktimizacijom muslimanki, a ne njihovom vjerom i na osnovu direktive o rodnoj ravnopravnosti kad sistemska diskriminacija pogađa samo žene. Mjere javnih politika za promociju jednakosti žena i muškaraca i za borbu protiv diskriminacije trebale bi sadržavati odredbe o višestrukoj diskriminaciji i primjenjivati intersekcijski pristup, priznajući pored ostalih i postojanje zajedničkog, udruženog utjecaja diskriminacije na osnovu spola, nacionalnosti i religije. Treba skrenuti pažnju na prepreke s kojima se suočavaju muslimanke ne samo unutar svojih kulturoloških grupa, već i u odnosu na većinsko stanovništvo.Evropska komisija treba pokrenuti prekršajni postupak protiv država članica gdje postoji dokaz o propustu da s prenese ili primijeni Okvirna odluka o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije (2008/913/JHA) uključujući i neistraživanje i neprocesuiranje rasistički motiviranih islamofobičnih napada, zločina nad muslimankama i poticanja na mržnju muslimanki.
Mjere javnih politika za promociju jednakosti žena i muškaraca i za borbu protiv diskriminacije trebale bi sadržavati odredbe o višestrukoj diskriminaciji i primjenjivati intersekcijski pristup, priznajući pored ostalih i postojanje zajedničkog, udruženog utjecaja diskriminacije na osnovu spola, nacionalnosti i religije. Treba skrenuti pažnju na prepreke s kojima se suočavaju muslimanke ne samo unutar svojih kulturoloških grupa, već i u odnosu na većinsko stanovništvo.
Poslodavci se trebaju suzdržati od donošenja općih internih propisa o zabrani nošenja religijskih simbola ukoliko oni nisu ograničeni samo na tačno definisane i specifične okolnosti i ukoliko nemaju legitiman cilj. U privatnom sektoru, provođenje koncepta neutralnosti, promocija određenog imidža firme ili udovoljavanje klijentima odgovaranjem na njihove zahtjeve nisu objektivna i razumna opravdanja prema međunarodnom zakonu o ljudskim pravima.
Države članice trebaju osigurati komparabilno i pouzdano prikupljanje i analizu podataka o jednakosti, evidentirati ih i razvrstavati po etničkoj pripadnosti, spolu i religiji. Prilikom prikupljanja i analiziranja podataka o jednakosti potrebno je uzeti u obzir intersekcionalnost.
Države članice trebaju usvojiti nacionalne strategije za borbu protiv islamofobije koje obuhvataju i diskriminaciju pri zapošljavanju i diskriminaciju u drugim oblastima života i tretiranje zločina iz mržnje. Ovakve strategije trebaju imati i specifične ciljeve usmjerene na inkluziju muslimanki i njihovu zaštitu od nasilja.
Advokati i parnične stranke trebaju posmatrati slučajeve diskriminacije ili nasilja nad muslimankama ne samo kao slučajeve vjerske diskriminacije/nasilja, već također i kao slučajeve drugih oblika diskriminacije ili kao slučajeve diskriminacije na osnovu udruženih, kombinovanih uzroka.
Kompletan izvještaj i rezultate možete pročitati OVDJE
[youtube //www.youtube.com/watch?v=E2K_SwDjCGo]
