Profesor emeritus Tore Lindholm jedan je od najcjenjenih evropskih stručnjaka za pitanje slobode religija. Angažovan je u Norveškom centru za ljudska prava, Univerzitetu u Oslu, te u Nacionalnoj akademiji nauka.
Zajedno sa Cole Durham i Bahia Tahzib-Lie, Tore Lindholm je urednik publikacije Facilitating Freedom of Religion or Belief: A Deskbook (2004Profesor emeritus Tore Lindholm jedan je od najcjenjenih evropskih stručnjaka za pitanje slobode religija. Angažovan je u Norveškom centru za ljudska prava, Univerzitetu u Oslu, te u Nacionalnoj akademiji nauka.), koja je objavljena i na indonezijskom, ruskom, kineskom jeziku, dok se krajem septembra 2015. godine pojavio prijevod odabranih poglavlja publikacije i na bosanskom jeziku u izdanju Centra za napredne studije. 14. decembra 2015. godine prof. Lindholm je boravio u Sarajevu gdje je održao diskusiju i javnu tribinu na temu slobode vjere.
Razgovarao: Almir ŠEĆKANOVIĆ
FAKTOR: Profesore Lindholm, zajedno sa svojim kolegama sa Univerziteta u Oslu napisali ste knjigu “Sloboda izbora vjere i uvjerenja“, u kojoj analizirate koliko su ljudi u mogućnosti da slobodno biraju, ali i izražavaju, svoju vjeru i tradiciju. S toga je i logično prvo pitanje, koliko ljudi koji žive u Evropi imaju tu slobodu?
LINDHOLM: Različite su slobode u različitim dijelovima Evrope, u različitim zemljama. Navest ću jedan lud primjer: Ako treba da jedem djecu za doručak i da to bude izraz mog vjerovanja onda zaista to neću moći nigdje na svijetu. Međutim, ako kažem da je kršćanstvo najbolja religija onda neću biti kažnjen, ali ću biti optužen za misionarstvo i vjerovatno za ugrožavanje slobode vjerovanja drugih ljudi. Zbog toga vrijedi istaći da postoje različiti oblici ispoljavanja vjere i na osnovu njih možemo govoriti o slobodi tog ispoljavanja. U zaključku, jako je bitno da svaki pojedinac koji izražava svoju vjeru zna da postoje granice onoga što može raditi, posebno ako živi na prostoru gdje su dominantne brojne vjere i tradicije.
FAKTOR: Koliko vjera kojoj pojedinac pripada određuje njegov socijalni status? Recimo, ako ste musliman da li su veće vaše šanse da budete niže rangirani na socijalnoj ljestvici u zemljama Evrope?
LINDHOLM: Jako bitno pitanje. To je također različito u različitim zemljama Evrope. Uzmimo za primjer moju zemlju, Norvešku. Mi imamo veliki broj muslimanskih imigranata. Prvi su stigli iz Pakistana, pa zatim redom iz Somalije, Turske, Iraka, Irana… Ove grupe nemaju isti status. Pakistanci su bili pioniri muslimanskih imigranata. Oni su najprihvatljiviji za norveški narod. Zamjenik predsjednika najvažnije stranke u Norveškoj je potomak imigranata iz Pakistana. No, generalno je bilo otpora od neobrazovanih Norvežana prema imigrantima iz muslimanskih zemalja. Mrze pakistanske imigrante jer se oblače čudno. Mrze ih jer je njihova hrana drugačija. Oni su drugačiji, a to dijelu neobrazovanih ljudi, smeta. Recimo, imigranti iz Somalije su najmanje poštovani kada je u pitanju Norveška. Oni imaju i najviše poteškoća sa integracijom u društvo. Da li je to zbog njihove religije? Mislim da nije u svim slučajevima, ali ako ste zlonamjerni onda možete u startu reći da je to zbog religije, ali u stvarnosti zaista nije. Ima tu i do ostalih faktora koji utječu da se neka zajednica integriše u zapadno društvo. Pozicija vlade je jasna. Svi imaju ista prava, od školovanja do šanse za posao. Ljudi imaju svoja pravila, a ona često nisu tako dobronamjerna.
FAKTOR: Pričali ste o Norveškoj, ali šta je sa drugim zemljama Evrope. Da li se tamo socijalni status određuje na osnovu vjere? Njemačka je posebno interesantna, jer ima dosta imigranata i stiče se dojam da svako u toj “azilantskoj oazi“ ima jednaku šansu.
LINDHOLM: Njemačka je u tome odlična, ali ima dosta poteškoća. Oni imaju najviše poteškoća kako muslimanima dati ista prava u školi, jer to zahtijeva uvođenje vjerske nastave za djecu muslimana, kao što to rade za katolike i protestante. Vlada ima problem da pronađe jedinstvenu praksu, jer nije riječ o jedinstvenoj grupi muslimana, nego i mnoštvu, u kojem je najviše Turaka. I onda imate problem, Turci žele nastavu na turskom, neki drugi na svom maternjem jeziku, a njemačka vlada bi najradije na njemačkom jeziku. U Francuskoj je to još gore. Oni imaju dosta nezaposlenih mladih ljudi koji su uglavnom muslimani. I onda se iz toga može izvući zaključak da je riječ o diskriminaciji zbog religijskih uvjerenja tih ljudi, odnosno zbog činjenice da su muslimani.
FAKTOR: Svjedočimo brojnim terorističkim napadima u Evropi. Jedan od najgorih desio se prošlog mjeseca u Parizu. Napadači su bili upravo iz socijalnih kategorija koje Vi navodite kao rizične – imigranti ili potomci imigranata. I obično se kriju iza imena Islama. Kako odvojiti te teroriste od religije koja u svojim temeljima propagira mir i suživot?
LINDHOLM: Nažalost, ti ljudi su došli upravo iz kategorija koje sam opisao. Mladi su, nezaposleni, potomci su imigranata i njihov status je određen njihovim porijeklom, ali i religijom. Kako se boriti protiv ovoga? Pa, u startu je bitno napraviti razliku između muslimana koji su porijeklom Evropljani i onih koji to nisu. I bitno je da ovi muslimani koji su Evropljani budu urnek svima ostalima, ali i primjer kršćanima. Najvažniji muslimani koji su porijekom Evropljani ste vi, Bošnjaci. Vi ste grupa muslimana koja je autohtona u Evropi i ima dovoljan nivo obrazovanja. Vi ste primjer za sve ostale muslimane u Evropi.
Velika je odgovornost na imamima i ulemi da objasne ljudima kako islam promovira mir i suživot. Bošnjaci imaju takve ljude i zbog toga imaju veliku odgovornost i na vama je da Evropljanima koji nisu muslimani objasnite značaj te vjere i tradicije. S druge strane, ne-muslimani moraju raditi više na inkluziji ljudi u društvo i da svojoj djeci objasne da nema potrebe za strahom od ljudi koji imaju tamnije lice.
FAKTOR: Povećava se broj muslimana u Evropi. Hiljade izbjeglica iz muslimanskih zemalja dolaze u Evropu. Često ih dočekuje strah i optužbe da će promijeniti “kršćansku Evropu“. Da li je taj strah opravdan?
LINDHOLM: Postoji takav strah. Zasnovan je na nepoznavanju stvari, ali je realan. Norveška je primjer kako su se stvari promijenile posljednjih godina. U Norveškoj je svako mogao dobiti azil, ali sada je to otežano. Zašto? Zato što imigranti dolaze nevjerovatnim rutama. Pa, mi imamo hiljade izbjeglica koje se pojave na krajnjem sjeveru zemlje, nedaleko od Sjevernog pola. Kako su došli? To je čudo. Navodno ih turističke agencije vode preko Rusije do sjevera Norveške, a onda oni prelaze u našu zemlju. Vlada se suočava sa tim problemom, daje ogroman novac, ali postaje nejasno kako i zašto ti ljudi dolaze. Ko ih dovodi? Naravno da će vlada tražiti odgovor na ova pitanja, a početak tog traženja je napraviti restrikcije na granicama. Naravno, ovo ne smije pogoditi ljude koji zaista trebaju azil.
FAKTOR: U drugim zemljama izbjeglice dočekuju pristalice nacionalističkog pokreta Pegida.
LINDHOLM: Da, podrška raste! Ljudi koji misle da čuvaju moju zemlju, Zapad ili Evropu od imigranata su glupi. Moje je mišljenje da mi bez imigranata i njihove energije ne možemo uspjeti očuvati ovakav razvoj. Oni nam obogaćuju život.
