Egipatska vlast želi isprovocirati protivnike puča da posegnu za nasiljem, a time opravdaju represivne mjere vojske.
Jutros nas je dočekala vijest kako je egipatski sud donio još jednu drakonsku presudu protiv protivnika državnog udara koji se povezuju sa Muslimanskom braćom u kojoj je 683 ljudi osuđeno na smrtnu kaznu, uključujući lidera Muslimanske braće Muhameda Badia. Prema pisanju svjetskih novinskih agencija njih se tereti za učešće u ubistvu i pokušaju ubistva policajaca u južnoj egipatskoj provinciji Minja 14. augusta prošle godine, na dan kad je policija u sukobima s demonstrantima u Kairu ubila više stotina pristalica svrgnutog predsjednika Muhameda Mursija.
Još jedan pritisak
Samo dva dana ranije muftija Egipta, vrhovni vjerski autoritet, je odlučujući kao drugostepeni organ o stavu prema identičnoj presudi koju je izrekao isti sud u martu ove godine, donio odluku da se se smrtnom kaznom mogu teretiti samo oni koji su direktno učestvovali u ubistvu, a ne i oni koji su na njega podsticali zbog čega je postupajući sudija donio odluku da se ranije izrečena smrtna kazna ima preinačiti u kaznu doživotnog zatvora za 492 od 529 na smrt osuđenih u tom procesu.
Tridesetsedmorici iz tog procesa potvrđena je smrtna kazna iako ni njihova odgovornost, prema mišljenju odbrane i međunarodnih organizacija za zaštitu ljudskih prava nije dokazana u pravnom postupku. Ova današnja kolektivna smrtna presuda, kao i nešto izmijenjena martovska, i dalje ništa manje šokanta dokazuje da ovakva kolektivna kažnjavanja smrću neće biti izuzetak nego, čini se, pravilo i da bi se slične presude mogle očekivati u danima koji su pred nama a naročito kako se predsjednička predizborna kampanja zahuktava. Zato ne čudi što mnogi u Egiptu i van njega ovo tumače kao još jedan pritisak na sve one koji bi se eventualno usudili suprotstaviti namjeri generala Sisija da na predstojećim izborima i formalno svoj dolazak na vlast vojnim pučem zaogrne plaštom demokratske volje naroda.
Tome u prilog govori i današnja zabrana djelovanja omladinskog pokreta „6 april“ koju je izrekao jedan sud u Kairu. Ovaj pokret osnovan 2008. po uzoru i modelu djelovanja srbijanskog pokreta Otpor okuplja sekularnu, liberalnu i umjerenu egipatsku opoziciju i nema veze sa Muslimanskom braćom. To govori da su danas meta progona oni koji se povezuju sa Braćom, ali sve ukazuje na to da vladajući režim neće stati samo na njima.
Osim toga, večeras se duhovnom vođi pokreta Badiu, koji kao i većina osuđenih nije ni prisutvovao „petominutnom suđenju“, sudi u drugom odvojenom postupku u Kairu, a protiv njega i predsjednika Mursija se vodi još čitav niz sličnih procesa u raznim egipatskim sudovima te bi, prema onome što vidimo ovih dana iz egipatskih sudnica, u svakom od njih mogli dobiti identične presude.
Brojne nepravilnosti
Ne možemo ne primjetiti kako je današnjom presudom samo u jednom procesu izrečeno više od trećine smrtnih presuda od ukupnog broja izrečenih u historiji egipatskog pravosuđa, što bez sumnje otvara pitanja o njegovoj budućnosti i posljedicama koje će ovo urušavanje pravosuđa imati na pravni poredak pa i samu budućnost države.
Da se ne radi o ljudskim životima mogli bi smo čitav proces kolektivnih presuda i kažnjavanja smrću nazvati apsurdnim pa i smiješnim, ali je situacija toliko ozbiljna da se ipak moramo pozabaviti svim nepravilnostima.
Nikome nije čudno što je obje sporne presude donio isti sud u Minji, i što je, da apsurd bude veći, presude izrekao isti sudija. Prema nekim navodima sudija, kojeg opozicija naziva „Mesar“, ima i lične motive da se sveti onima koje smatra da su članovi Muslimanske braće, jer je navodno njegov sin bio upetljan u korupcijski skandal koji je istraživan u vrijeme vladavine Stranke slobode i pravde.
Zanimljivo je kako apologete režima arapskim medijima svjetskoj javnosti pokušavaju objasniti kako se ne radi o „presudi“ nego „odluci“ suda i kako će konačnu riječ imati vrhovni muftija Egipata, očito nesvjesni da time prave samo još veću šaradu od čitavog procesa i egipatskog pravosuđa.
Nije im sporno…
Njima nikakav problem nije brzina kojom su presude izrečene, to što je u svakoj pravnoj državi potrebno da se mjesecima dokazuje krivica svakog optuženog kako bi se izrekla kapitalna kazna. Nije im ni sporno to što se presude izriču u odsustvu, što advokati osumnjičenih nisu bili prisutni ili nisu imali dovoljno vremena ni da pročitaju izjave osumnjičenih.
Osim toga, zar je moguće povjerovati da je svih 683 podjednako krivo za djela za koja se terete? Pa u svakom procesu imaju oni koji su više ili manje odgovorni? Zar barem jedan od osumnjičenih nije bio saučesnik u zločinu pa da je time zaslužio blažu, pa makar doživotnu, presudu?
Cilj je da se očito isprovociraju protivnici puča kako bi posegli za nasiljem i time opravdali vanredno stanje i sve represivne mjere koje Vojska provodi kako bi osigurala ostanak na vlasti.
Od prvih dana puča sve one koji se njemu protive, a nisu to samo oni koji se povezuju sa organizacijom Muslimanske braće, režim optužuje za terorizam, iako demonstranti kao i njihovi lideri insisitraju na nenasilnom otporu i pravu na slobodu okupljanja i izražavanja mišljenja.
Pitanje je samo dokle će Muslimanska braća i oni koji se protive nasilnom svrgavanju predsjednika Muhameda Mursija imati strpljenja i da li će nasjesti na ove očite provokacije.
Radikalne i militantne skupine širom muslimanskog svijeta, vidi se to po njihovim online forumima, likuju zbog trenutnog razvoja situacije u Egiptu. Sjetimo se samo kako smo nakon izbijanja tzv. Arapskog proljeća čitali o kraju Al-Kaide i o tome kako su dešavanja naroda na arapskoj ulici pokazala kako se stanje muslimanskih naroda može mijenjati i bez nasilnih metoda i da se despotski režimi, a sa njima i strana dominacija, mogu svrgnuti i bez posezanja za terorizmom.
Brutalne mjere
Svi oni koji danas podržavaju brutalne mjere slamanja Muslimanske braće u Egiptu ali i regionu trebaju da se prisjete kako je upravo jedan takav pokušaj slamanja „islamističke opozicije“ 50-tih i 60-tih izrodio Egipćanina Ajmana ez-Zavahirija i današnju Al-Kaidu.
Svi moji egipatski prijatelji su u vrijeme tranzicije i svrgavanja režima Hosnija Mubaraka isticali snagu egipatskog pravosudnog sistema, nezavisnih sindikata i vojske kao garanta opstanka institucija države koje mogu spriječiti to da Egipat potone u ambis anarhije i bezvlašća, ili, kao što je to slučaj u nekim drugim arapskim državama, u građanski rat. Žalosno je vidjeti stanje u koje su ove institucije danas dospjele i kako vjerujujući da čine dobro svojoj državi potkopavaju njene temelje.
Izvor: Al Jazeera Balkans
