Centar za napredne studije sa zadovoljstvom predstavlja publikaciju Religioznost i međuetnička tolerancija u Bosni i Hercegovini čiji je autor ujedno i saradnik Centra Aid Smajić.
Imajući u vidu društvenoidejno okruženje u kojem živi, koliko je realno očekivati da se pojedinac u bosanskohercegovačkom društvu snagom vlastitog uma i vjere, svijesti i savjesti može suprotstaviti sistematskom udešavanju njegovog društvenog opažanja, sklonosti i ponašanja u kontekstu međuetničkih odnosa u ovoj zemlji? Koliko individualna religioznost u takvom jednom kulturnom ambijentu te trenutnoj konstelaciji duhovno-psiholoških datosti našeg čovjeka i društveno-političkih dešavanja može doprinijeti međuetničkom prijateljstvu, toleranciji i pomirenju?
Jedno je u tom pogledu svakako sigurno. Iluzorno je očekivati visok nivo miroljubive međuetničke svijesti, solidarnosti i tolerantnosti u ime religije od pojedinca koji nije čvrsto uvjeren u osnovna načela referentnog religijskog svjetonazora te svoju vjeru ne osjeća i ne živi u njezinoj punini. U okolnostima kakve su naše u BiH, postratne i u znaku svakodnevnih političkih i medijskih trvenja u ime zaštite vlastitih etno-religijskih vrijednosti i interesa, samo snažna i integralna religioznost može u ličnosti pobožnog pojedinca aktivirati plemenite i sveintegracijske potencijale duhovnosti koje su sadržane u kršćanskim i islamskim načelima ljubavi, dobrote i pravednosti prema “drugom” i “drukčijem” neovisno od njihove etničke ili neke druge pripadnosti. Čak i tada, kao što svjedoče lična priznanja velikana duhovnosti i humanosti, iskreni vjernik može se naći u kušnji da u okolnostima očite nepravde njegovim bićem i postupcima ovlada doživljaj da su on i njegov narod nevina žrtva ugnjetavanja, egzistencijalne ugroženosti i straha, dovodeći na taj način u pitanje njegovu vjeru i posvećenost idealima miroljubivosti i suživota vlastite religije.
Izvod iz Zaključka
