Sredinom decembra 2015. godine u organizaciji i koordinaciji Centra za napredne studije u Sarajevu je boravio istaknuti teoretičar iz oblasti slobode vjere prof. Tore Lindholm. Ovdje donosimo integralni tekst intervjua sa prof. Lindholmom vođenog od strane redakcije IIN Preporod.
Razgovarao: Elvedin Subašić
Prije samog intervjua s profesorom Lindholmom poklonili smo mu primjerak Preporoda. S obzirom da je na naslovnici bila najava posebnog priloga o ISIL-u profesor je izrazio zadovoljstvo što se piše o ovoj pošasti i bez postavljenog pitanja dao svoj komentar.
LINDHOLM: Govoreći iz pozicije eksperta iz oblasti ljudskih sloboda, slobode religije i uvjerenja, posebno islama i kršćanstva, iskoristio bih priliku da uputim posebnu važnu poruku muslimanima u Bosni i njihovim ekspertima. Očekuje se od mene da kažem da moramo zaustaviti regrutaciju ljudi u ISIL, i to govorim definitivno, ali ono što nam je posebno važno jesu dobri naučni argumenti koji će ukazati na islamski legitimitet ovog našeg otpora. Nije dovoljno samo kazati da mladi ne idu na ratišta, već im treba dati razlog. Postoje ajeti u Kur’anu koji se mogu zlonamjerno iskoristiti, koji govore o neprijateljstvu s jevrejima i kršćanima, ali važno je jasno kazati: ovo nije upućeno vama sada, već onima koji su tada u Medini bili u ratu s muslimanima. Zlonamjerno iskorištavanje ovih ajeta, trganje iz konteksta je vrlo opasno, a posebno za islam. Muslimani ne trebaju zanemariti bilo koje poglavlje u Kur’anu, ali treba razumjeti kome su i kada upućeni. To je veliki zadatak za muslimane i posebno učenjake u Bosni, ali ovo je i hitna potreba za Evropljane. Vi, muslimani u Bosni, predstavljate jedinu muslimansku većinu u Evropi, koja ima tradiciju, vjerski obrazovni sistem poput medresa, kulturu. Mi imamo pravo očekivati to od vas.
PREPOROD: Kakav je dojam u evropskim društvima, primjera radi odakle dolazite, o muslimanima u Bosni kada se govori o ISIL-u odlasku na ratišta?
LINDHOLM: Nema nekih posebnih mišljenja. Ako postoje mladi koji odlaze na ova ratišta, ne odlaze zbog vjerskih razloga, već zbog velike nezaposlenosti, ekonomskih, socijalnih uslova u Bosni. Mladi ljudi koji nemaju posla se pozivaju da odu tamo i urade nešto herojsko. Neki od njih budu zavedeni misleći: Ovo može učiniti moj život smislenim.
Ne može se u ime vjere raditi sve što se poželi
PREPOROD: Kako gledate na izjave političkih predstavnika o muslimanima, poput Marine la Pen? Plašite li se da može doći do ograničavanja religijskih sloboda?
LINDHOLM: Da. Nije do toga došlo, ali se može desiti. Sloboda prakticiranja vjere je u određenoj mjeri uskraćena. Mislim da je to počelo sa slučajem Lejle Šahin u Turskoj kojoj je 2005. godine zabranjen pristup medicinskom fakultetu zbog hidžaba. Žalila se Evropskom sudu za ljudska prava koji nije stao na njenu stranu. Ovo je eklatantan primjer nerazumijevanja višeg suda u Evropi za ljudskih prava tako što joj nije dato pravo da nosi hidžab. Belgijska sutkinja je tada smatrala da je to njeno pravo, ali bila je sama protiv šesnaest glasova. U Francuskoj imate slučaje zabrane škole djeci zbog hidžaba. Ne smatram, lično, da djevojčice kao sedmogodišnjakinje trebaju imati hidžab, ali hidžab ne smije se zabranjivati.
PREPOROD: Gdje prestaje sloboda religije i uvjerenja?
LINDHOLM: Ovo je prilično dobro uredila Konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Možete vjerovati u što želite, ali postavlja se pitanje vjerske prakse, odnosno šta možete raditi. Ne možete raditi šta god želite zato što smatrate da je to vaša vjera. Primjera radi u Kokkinakis slučaju predstavnik Jehovinih svjedoka Kokkinakis je kažnjen, prema grčkom zakonu, za prozelitizam. Slučaj je završio na Evropskom sudu za ljudska prava, koji je kazao da postoji neprimjeren i primjeren prozelitizam, koji mora biti dio slobode religije, a Kokkinakis i njegova supruga su njega koristili. Ali tu je i drugi slučaj u Grčkoj kada su zračni zapovjednici kažnjeni jer su preobraćivao podređene oficire u pentekostalizam. Žalili su se Evropskom sudu koji je odlučio da nije povrijeđeno njihovo pravo na slobodu religije, jer se ne može koristiti sloboda religije kao izgovor da se podređenom oficiru nametne vjera. Uzmimo na primjer za slobodu izražavanja kao uvrede Poslanikovih žena u knjizi Selmana Rušdija. Njegova knjiga je zabranjena u Indiji. Mislim da je indijska vlast postupila ispravno. Vlada je imala dobre razloge da vjeruje da bi knjiga izazvala veliki revolt, ljudi bi se međusobno ubijali, muslimani i hindusi. Znači, država je gledala i ostale razloge, a ne samo pravo na slobodu izražavanja. Treba balansirati u donošenju odluka.
PREPOROD: Koje zemlje možemo uzeti kao uzor u promociji slobode religije?
LINDHOLM: Naprimjer, muslimanke u Švedskoj i Norveškoj nemaju problema zbog hidžaba, ali hidžab je samo jedan dio religijske prakse. U Norveškoj, doduše, nije dozvoljen hidžab u policiji i sudu, ali i to će se, nadam se, uskoro promijeniti. Tako da nema problema s ljudima koji ispoljavaju svoju vjersku pripadnost. Međutim, šta je s nikabom? Moj prijatelj, aktivist za ljudska prava, smatra da nikab ne treba tolerirati, jer se ne može identifikovati osoba. Mislim da je u krivu, ali to su drukčiji pristupi. Smatram da su Sjedinjene Američke Države dobar primjer za slobodu religije. U Americi nemate problema kao musliman, ali to se može promijeniti uslijed strašnih događaja poput onoga u San Bernandinu, gdje su napadači imali obrazovanje iz konzervativne škole u Pakistanu. Drugi ih pogrešno poistovjećuju s muslimanima, a oni nemaju nikakvog islamskog legitimiteta za svoju orijentaciju i djela. Oni su zavedeni.
Muslimani moraju govoriti o sebi
PREPOROD: Upravo smo zaprimili mail da je našoj sunarodnjakinji Lejli u Francuskoj zatvoren restoran, jer joj je policija u raciji pronašla člansku knjižicu bošnjačkog džemata.
LINDHOLM: To je šokantna vijest! Ako je to uzela kao dokaz policija je bosansko-muslimanski identitet poistovijetila s islamističkim identitetom. Povezivati Bošnjake muslimane s terorizmom je veliko… Nema logike! Policiju treba educirati. Imate glupe policajce, pune predrasuda. To je loš znak da je policija imala intuitivnu reakciju. Lejla se ne smije povući, treba tražiti izjavu svojih bosanskih predstavnika i autoriteta, treba reći da je ona član bosanske zajednice: mi ne stojimo iza onoga što je ISIL i osim toga vi, vi policija, trebate naš glas da smirimo ovu situaciju. Islamski autoriteti trebaju objasniti javnosti stvari.
PREPOROD: Ko će ih slušati?
LINDHOLM: Ja slušam. Svi normalni politički lideri, ne uključujući tu one poput Marine la Pen, reći će: moramo raditi protiv ove podjele na dva tabora, za i protiv muslimanske zajednice. Ništa u umu i srcu muslimana nema što bi ih činilo teroristima, ali ljudi imaju predrasude. Sto pedeset posto vaše energije treba biti usmjereno da se stvari razjasne: pisati tekstove na internetu kako ISIL zloupotrjebljava izvore islama, kako je to pogrešno itd.
PREPOROD: Koja je uloga crkava u razbijanju predrasuda jednih o drugima?
LINDHOLM: Religijske zajednice u mojoj zemlji surađuju. Budisti, ateisti, muslimani, jevreji međusobno surađuju. Postoje instrukcije da se govori na nedjeljnim okupljanjima u crkvama, u budističkim hramovima o «drugima», kako imaju drukčija uvjerenja i kako to moramo poštovati i solidarisati se s njima. Tako da postoje glasovi za međureligijsku solidarnost. U mojoj crkvi se molimo za muslimane. Naravno, neki se začuđeno upitaju: šta je ovo?
Međureligijska solidarnost
PREPOROD: Ko će predstavljati imigrante i njihova prava, s obzirom na njihovu trenutnu poziciju?
LINDHOLM: Kada su pakistanski imigranti došli u Norvešku sedamdesetih godina ponuđeno im je da naprave džamiju u Oslu. Međutim, razišli su se međusobno. Ne znam ko će ih predstavljati. Imigranti koji traže azil, moraju sami sebe predstavljati. Trebaju se organizirati i sami sebe predstavljati. Ali, ima i drugi aspekt onoga što pitate. S obzirom na veliki dolazak imigranata mi ih ne možemo sve primiti. To bi uništilo našu zemlju. Oni imaju pravo da ostanu ako im je život ugrožen, to je sa Sirijcima, međutim to nije slučaj s imigranatima iz drugih država. Čak i Sirijci moraju se vremenom akomoditirati, naučiti norveški, jer naši nastavnici ne pričaju arapski. Neki od njih će se vratiti ako što stvari krenu nabolje, a inšAllah krenut će nabolje, u Siriju, jer Siriji trebaju inteligentni ljudi. Sirija je predivna zemlje, provodio sam odmore u Siriji i srce mi krvari zbog njenog samouništenja.
PREPOROD: Imate li kontakte s Islamskom zajednicom Bošnjaka?
LINDHOLM: Stariji sam pa zaboravljam imena, ali Senaida Kobilicu dobro znam, jer je bio član našeg projekta Oslo koalicija o slobodi religije i uvjerenja. Tu je i jedan mlađi imam čijeg se imena ne mogu sjetiti, ali radi vrlo dobre stvari. Mi smo vrlo svjesni važnosti bošnjačke zajednice u Norveškoj i njihovog napora na međureligijskoj ne samo solidarnosti, već i uzajamnom poštovanju. Bošnjaci su izvanredan narod, vrijedan narod koji doprinosi norveškom društvu.
(Izvor: IIN Preporod 01.01.2016. i preporod.com)
